Odrastanje uz dva jezika: koristi, istraživanja i porodični izbori

Dete može razgovarati s bakom i dekom na jednom jeziku, a s drugarima na drugom. Može slušati porodične priče bez prevoda i razumeti pesme važne roditeljima. To su konkretni razlozi da se podrže dva jezika, bez obećanja da će dvojezičnost automatski povećati inteligenciju ili poboljšati ocene.
Koristi koje se vide u porodičnom životu
Pregled Byers-Heinlein i Lew-Williamsa (2013) razmatra česta pitanja roditelja. Deca mogu znati različite reči u svakom jeziku, zavisno od toga gde ih i s kim koriste. Rečnik iz kuhinje ne mora se poklapati s rečnikom iz škole.
Dva jezika omogućavaju pristup ljudima i sadržajima za koje jedan nije dovoljan. U porodici to može značiti razgovor s rođakom, zajedničko čitanje ili učešće na lokalnim okupljanjima. Te mogućnosti imaju vrednost same po sebi.
Šta je s pamćenjem i pažnjom?
Istraživanja dvojezičnosti i izvršnih funkcija, povezana između ostalog s radom Ellen Bialystok, pokrenula su široku raspravu. Izvršne funkcije obuhvataju, na primer, usmeravanje pažnje i prebacivanje između zadataka.
U metaanalizi Lowe i saradnika (2021) ukupan efekat kod dece bio je mali, a posle korekcije za pristrasnost objavljivanja više nije ukazivao na prednost. Rezultati su se razlikovali među zadacima i studijama. To nije osnova da se svakom dvojezičnom detetu obeća bolje pamćenje, samokontrola ili školski uspeh. Ne umanjuje ni vrednost komunikacije na dva jezika.
Kada dete meša jezike
Reči iz oba jezika u jednoj rečenici same po sebi nisu dokaz zbunjenosti. Kako objašnjavaju Byers-Heinlein i Lew-Williams, dete može bolje znati neku reč u jednom jeziku; važan je i način na koji govori okolina.
Ako traži kašiku koristeći reč iz drugog jezika, možete odgovoriti na molbu i ponuditi izraz u punoj rečenici. Razgovor se nastavlja umesto da postane test prevođenja. Ovo zapažanje ipak ne zamenjuje individualnu procenu ako imate pitanja o razvoju deteta.
Nema jednog obaveznog sistema
„Jedan roditelj — jedan jezik” može biti praktičan dogovor, ali navedeni pregled ga ne smatra ni neophodnim ni dovoljnim uslovom dvojezičnosti. Posmatrajte s kim dete može razgovarati i da li razume situaciju.
| Situacija | Jedna mogućnost |
|---|---|
| Rođak govori uglavnom jedan jezik | Razgovor o fotografiji ili zajedničkom događaju. |
| U školi preovlađuje drugi jezik | Priča ili igra na jeziku koji se ređe čuje van kuće. |
| Roditelji različito vladaju jezicima | Da svako razgovara na jeziku na kojem može stvarno učestvovati. |
| Dete želi poznatu priču | Ponovno zajedničko čitanje, ako to želi. |
Možete stati posle stranice, gledati samo slike ili izabrati nešto drugo. Nisu potrebni zadati minuti niti zahtev da svaki odgovor bude na određenom jeziku.
Knjiga kao povod za razgovor
Pokažite lik, prokomentarišite njegov izbor ili pitajte šta se moglo dogoditi. Dete može odgovoriti rečju, gestom ili rečenicom. Vodič o zajedničkim pričama predlaže kako da izaberete knjigu i pomognete kod teških odlomaka.
Ako i sami učite jezik, proračuni o čitanju i nivou B1 daju pretpostavke za planiranje sopstvenog čitanja; nisu dečja kvota.
Posmatrajte s kim dete želi da razgovara i šta razume, umesto da tražite dokaz da ga dva jezika čine „pametnijim”.









